2015.
Jezik i oko čuvaju tajnu utrobe, jer su jedini organi koji uspijevaju biti unutra i van tijela.
Pa su s obje strane granice, mokra kvaka s obje strane vrata.
Okom i jezikom možemo izmicati našu utrobu utrobi, i opet uvlačiti našu drskost natrag.
Jezik i oko su nekada, valjda u srednjem vijeku, pa sve bliže, pa sve brže, čupali, vadili, pržili, sjekli, tetovirali, usijecali, narezivali, spaljivali. Sve da se ne iznese tajna utrobe. I oko se može pokriti, uvući unatrag, skriti se iza zuba reklo bi se, samo što oko šuti ne oblizujući kapke i ne umokravajući slike. Oko i jezik mogu sačuvati tajnu utrobe.
Kad lingvistika svu gimnastiku treptanja uvuče u jedan pogled, dovoljno dug i vlažan, da se zaboravi na otvaranje usta. I jezik u njima.
Kad ne trepćeš oko ti isparava.
u neki oblak što će iskišati se na svijet.
Nebo ne stari, a ipak kiša ima posljednju kap, snijeg drugu pahulju, zvijezda zagledano oko, istreptano gledanje.
Klonu i psalmisti, računa se na buduća usta, krovove snovogradnje.
Foto Buka